Kad bismo u jednoj rečenici trebali sažeti što je sve napravio u istom danu, ona bi glasila ovako: Prvo je de facto priznao Kosovo, potom je zabranio Europride, istovremeno imenujući Anu Brnabić za novu-staru mandatarku Vlade. I sad svi pričaju o toj zabrani koja jeste bitna stvar, a gotovo nitko o dogovoru između Srbije i Kosova.
Bez obzira na svu živopisnost na političkoj sceni Crne Gore i Bosne i Hercegovine te na potencijalno opasna previranja u tim dvjema zemljama, driblinzi koje izvodi Aleksandar Vučić, s konstantnom tenzijom u eteru i naglim promjenama ključnih tema te šutnjom o onome što se stvarno događa, teško je usporedivo s bilo čim u regiji.
Kad bismo u jednoj rečenici trebali sažeti što je sve napravio u istom danu, ona bi glasila ovako: Prvo je de facto priznao Kosovo, potom je zabranio Europride, istovremeno imenujući Anu Brnabić za novu-staru mandatarku Vlade. I sad svi pričaju o toj zabrani koja jeste bitna stvar, a gotovo nitko o dogovoru između Srbije i Kosova.
Priznali kosovske državne dokumente
Taj dogovor je sažeo Josep Borrell: “Postigli smo dogovor. U okviru dijaloga kojim posreduje EU, Srbija je pristala ukinuti ulazno-izlazne dokumente za osobe koje imaju kosovske osobne iskaznice, a Kosovo se složilo da ulazno-izlazne dokumente neće uvesti za osobe koje imaju srpske osobne iskaznice”.
Drugim riječima, Srbija je priznala kosovske državne dokumente, odnosno njenu državnost, samo što to nitko na taj način niti želi, niti smije izreći. Čak ni najveći dio opozicije koja se po pitanju odnosa spram Kosova ni u čemu bitnom ne razlikuje od Vučića.
‘U neko drugo, malo srećnije vreme…’
Sve ono što je potom jedini čovjek kojeg se zapravo pita za sve u Srbiji izgovorio oko zabrane Europridea, bilo bi zabavno da nije tragično. A izgovorio je sljedeće: “Ne možemo u ovom trenutku, kada imamo i Otvoreni Balkan i krizu na Kosovu, i pravo da vam kažem, nemamo kud da se pomerimo. Ugrožavamo pravo manjine, ali u ovom trenutku je država pritisnuta mnogim problemima, jer imamo problema sa sušom, svim policijskim mogućim stvarima, od svih kriza koje imamo. Prosto, nije u pitanju da li su oni jači, jednostavno, u jednom trenutku ne možete sve da postignete, i to je to. U neko drugo, malo srećnije vreme, kada bude manje laži”.
Dakle, Aleksandar Vučić je rekao manje-više identičnu stvar koju je hrvatska Vlada njemu odgovorila u vezi posjete Jasenovcu, otprilike to da sada nije politički trenutak za to, ali će se on uskoro ukazati. Što, kao što znamo, nije dobro primio. I s bitnom razlikom da je postupanje hrvatskih vlasti unutar zakona, a zabrana Europridea, o čemu se zapravo radi, jer ni Vlada ni predsjednik nisu njeni organizatori pa da mogu manifestaciju otkazati ili odložiti, je protuustavna. Što je potvrđeno u nekoliko navrata odlukama Ustavnog suda iz 2011., 2012. i 2013. godine, kojima su poništene zabrane Parade ponosa od strane države.
Situacija ide prema eskalaciji
Istina jeste da se kompletna konzervativno-desna javnost uz podršku crkvenih velikodostojnika digla na noge protiv održavanja Europridea, organiziravši čak i litije koje su se dokazale kao uspješan mobilizacijski moment u Crnoj Gori. I da bi sve te skupine sigurno pokušale spriječiti Europride, kao što je vjerovatno i to da će netko od njih zbrojiti dva i dva i zaključiti očito oko dogovora u vezi prelaska granice s Kosovom pa dati dodatno gorivo prosvjedu, no zadatak države jeste da omogući svima pravo na mirno okupljanje.
A situacija ide prema eskalaciji, budući da su iz Europridea pozvali na šetnju i prosvjed ispred Narodne skupštine, 17.9., koji sasvim sigurno neće proteći u miru, ako svi ostanu na sadašnjim pozicijama.
Srbija, zemlje koja se još nije odredila
Da ironija bude veća, istog dana kad je obznanio da zabranjuje Europride, Vučić je potvrdio Anu Brnabić kao novu-staru mandatarku Vlade, čime su dodatno obesmišljena sva nastojanja novosadskog gradonačelnika Vučeviča, od forsiranja Novog Sada na vodi, preko spektakularnog obilježavanja Oluje u centru grada, pa sve do spomenika kolaboracionistima da dođe na tu poziciju.
On je imenovan na mjesto drugog čovjeka u Vladi, što je realno puno manje bitno od pozicije gradonačelnika Novog Sada.
I evo nas na koncu u Srbiji na pragu jeseni 2022. godine, zemlji koja se još nije odredila ni prema vlastitoj prošlosti, a o budućnosti uopće ne razmišlja i čiji ključni čovjek pokušava živjeti od danas do sutra i održavati se na površini bez ikakvog jasnog cilja kamo želi doći. Pa dok traje.